Sara Jager
Magistra psihologije, psihoterapeutkinja realitetne terapije, edukantica Compassionate Inqury pristupa dr. Gabora Maté i volonterka Pozitive Samobor. Često me prepoznaju kao "Saru s Exedre" koja duboko vjeruje da bi svijet bio sretnije mjesto kada bi svi naučili da „ono što je ispravno za mene, ne mora biti ispravno za nekog drugog”. Moj je poziv živjeti i širiti koncept suosjećajnosti - razumjeti što ti se dogodilo, a ne što nije u redu s tobom! Želim biti svjedok i suputnik na putu tvog otpuštanja i rasta.
Način rada
Ne volim koristiti riječi psihoterapija ili savjetovanje jer je naš susret prije svega razgovor u kojem zajedno istražujemo što se u tebi događa sada. Cilj je bolje razumjeti što ti je potrebno i što te možda sprječava da to ostvariš.
Vjerujem da svatko od nas ima unutarnju snagu i mudrost, ali da nas životne okolnosti, rana iskustva ili obrasci koje smo morali razviti da bismo preživjeli, ponekad udaljuju od nas samih. I sama to dobro poznajem jer sam tek u tridesetima osvjestila da sam rano “dobila” pravila po kojima se smijem “ljutiti”. Plovila sam kompleksnim odnosima, doživjela gubitak i neprestano učila što znači biti “čovjekom”.
Zato prilikom našeg susreta nastojim stvarati siguran prostor u kojem možeš usporiti, osluhnuti sebe i postati svjesniji/a svojih potreba i ponašanja. U suštini, moj rad je o povezivanju – sa sobom, s drugima i s onim dijelovima tebe koji su možda dugo čekali da budu saslušani.
Promjena plaši. Stagnacija još više. Hrabrost je javiti se.
profesionalna pozadina
Znam da je u današnje vrijeme važno znati tko je „s druge strane ekrana”. Ako želiš provjeriti moju stručnost, možeš me pronaći u službenim Imenicima psihologa i psihoterapeuta. Članica sam Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske komore psihoterapeuta i Europske asocijacije za realitetnu terapiju.
Vjerujem da se znanje umnožava dijeljenjem, pa se kontinuirano stručno i osobno usavršavam uz vodeće stručnjake iz područja mentalnog zdravlja (dr. Gabor Maté, Bessel van der Kolk i drugi). Smatram da osobna psihoterapija i supervizija ne završavaju terapeutskom diplomom već da je to cjeloživotno učenje. Da bih ti mogla biti kvalitetan i autentičan sugovornik, dužnost mi je da kontinuirano „metem pred svojim pragom”.
Zašto nemam preporuke?
Odgovor je jednostavan — zato što ne vjerujem u njih.
To što će me netko opisati kao "dobrog terapeuta" ne znači da ćeš me i ti tako doživjeti.
Naš odnos je jedinstven i ne može se uspoređivati s tuđim iskustvom.
Zato uvijek kažem: "Traži dok ne nađeš" — nekoga uz koga ćeš se usuditi biti ranjiv, uz koga ćeš se osjetiti sigurno, viđeno, saslušano i podržano.